KORČULA

Ovaj restoran koji više od 60 godina živi u epicentru grada, kao da čuva vlastiti mikrokozmos, zaštićen od gradske vreve, iako se ulica oko njega stalno mijenja.

Unutarnji prostor krasi restoranska elegancija kakva polako nestaje iz centra – bijeli stolnjaci, mekano dnevno svjetlo i stolovi su raspoređeni dovoljno blizu da se osjeti živa atmosfera, ali dovoljno daleko da se zadrži intima. Terasa je apsolutni favorit u toplim danima jer je jedna od rijetkih koja u centralnoj pješačkoj zoni nudi intimu blagovanja.

Što se poslužuje

Restoran Korčula ponudu gradi oko klasične dalmatinske kuhinje s jasnim naglaskom na svježu ribu, školjke, morske plodove i sezonske namirnice. Na meniju su topla predjela poput soparnika, Jakobovih kapica, punjenih tikvica i rajčica te buzare s miješanim školjkama, zatim riblja i sezonska juha, domaća tjestenina, rižoti, brudet, pržene lignje, hobotnica i jela s roštilja na drveni ugljen. Posebno se ističe ponuda oborite bijele ribe, škampa i hlapa, koji se pripremaju ovisno o dostupnosti, na žaru, u pećnici, u soli ili na buzaru. Uz morski dio karte nude se i mesna jela poput hrvatskog junećeg odreska i janjećih kotleta, dok sezonska karta donosi lakše proljetne okuse poput juhe od graška, hame s bademovom koricom, šparoga i Pavlove s jagodama. Ponuda je jednostavna, mediteranska i dosta tradicionalna, s domaćim kruhom i klasičnim prilozima poput blitve s krumpirom, povrća sa žara i krumpira na mediteranski način.

Vinska lista u Korčuli zaslužuje posebnu pažnju jer se radi o selekciji koja pokazuje ozbiljnost i razumijevanje vina. Hrvatska je zastupljena u cijelosti, s pažljivo odabranim predstavnicima svih regija, a uz njih dolazi i izbor svjetskih vina – od klasičnih europskih podruma do nekoliko velikih imena koja daju dodatnu težinu karti. Promišljena, široka i dovoljno ozbiljna da prati i najzahtjevnija riblja jela, Korčulina vinska lista zaista impresionira karakterom.

Što su kušali naši kuhari

Restoran Korčula je kao stvoren za subotnji ručak na terasi. Te su sunčane subote i restoran i terasa bili više nego dobro popunjeni, a razgovori su se miješali s mirisima iz kuhinje. Publika je raznolika – stalni gosti koji već imaju svoje favorite, obitelji koje traže pouzdanu adresu u centru, turisti koji su slučajno ušli, ali se brzo uklopili u atmosferu.

Uz ručak smo naručili bocu Matuško Pošipa koji je pun, ali ne težak, s dovoljno svježine da prati cijeli obrok. Toplina juga, zrelost voća i ona karakteristična dalmatinska mineralnost lijepo su pratili sva jela. Ručak je započeo salatom od hobotnice, s dobro pogođenim začinima, uz lagani kiseli trag od rajčica i kapara koji otvara apetit te buzarom od miješanih školjki na bijelo, koja je bila bogata i aromatična – autohtona i bez pokušaja modernizacije.

Crni rižoto donio je intenzitet koji se očekuje, s dovoljno sipe, kremast i topao.

Brudet je bio gust, s komadima ribe koji drže formu i umakom koji jednostavno traži da u njega umočite kruh. Frigane domaće lignje bile su jednostavne, ali savršeno izvedene – hrskave izvana, mekane iznutra, bez trunke žilavosti. Jelo koje izgleda skromno, ali traži iskustvo i osjećaj za trenutak. Ručak je završio Pavlovom s jagodama, laganom i prozračnom, s dovoljno svježine da zaokruži cijelu priču bez težine.