Trim
Skromni sendvič zvuči kao jednostavna stvar, i može biti, ali tek kad razmislimo o tome što se sve mora dogoditi da bi bio STVARNO dobar, uvidimo njegovu važnost.
Kruh mora biti beskompromisno dobar (zapravo, svi sastojci), ne smije popustiti pod nadjevom, kojeg pak mora biti točno koliko treba da griz bude u balansu, mora biti kontrasta teksture, umak mora povezati sastojke, a meso, sir, povrće ili što već trebaju imati dovoljno prostora da zasjaje i pojedinačno. Sendvič, njegovo veličanstvo, tako može biti osrednji usputni griz ili gastronomsko iskustvo koje se ne zaboravlja.
Upravo se tim (ne)jednostavnim zadatkom sada bave Matija Bogdan, Marko Palfi i Mate Janković, koji su početkom listopada otvorili TriM u Vlaškoj ulici 17. Tu trojicu važnih chefova javnost dobro poznaje s hrvatske gastronomske scene (Matiju i s internacionalne), ali i širih aktivnosti, poput Markova i Matina televizijskog angažmana ili Matijina nedavnog uspona na Mt. Everest (!).
Kako to nerijetko biva, veliki kuhari nakon prolaska nekog broja standardnih formata u karijeri naprave nekakav krug i vrate se ukusnim i utješnim osnovama iz odrastanja, u kojima istinski uživaju. Je li to ovdje slučaj ili je ovo samo dobra poslovna zamisao, ne znamo, ali znamo da nas veseli!
U novom projektu trojica „M“ okrenuli su se formatu koji ne traži puno ceremonije: sendviču koji se jede rukama, ali kojem nikako nisu pristupili olako. Sjećamo se kako smo prvi put na Facebooku čitali o planovima za Trim i kako je netko od komentatora izrazio razočaranje smjerom domaće gastronomije kad takvi kuhari prave „obične“ sendviče, na što je od jednog od protagonista dobio „metar“ odgovora u kojem stoji točna procedura pripreme jednog od sendviča. Dovoljno je reći da je zvučalo kao kuhanje u kakvom francuskom restoranu.
Prostor je nevelik s 12 visokih sjedećih mjesta, a vani na lijepom Europskom trgu ova sendvičarnica ima i terasu na koju stane još 20-ak osoba. Budući da rezervacija nema, borba za mjesto je stvarna.
.jpg)
Što se poslužuje?
Dakle, jelovnik je kratak, s tendencijom redovitog mijenjanja i mogućeg širenja, kako nam kažu. Pet sendviča i dva priloga, s kombinacijama koje zvuče slasno. Od mljevenog mesa sa začinima bliskoistočnog profila ili mariniranog bifteka s goveđim jusom i cheddarom, preko piletine u panko panadi s miso-senf-pesto majonezom, komoračem i paškim sirom, do bukovača s pikantnim povrćem i dimljenim sirom. Kruh nabavljaju iz Bread Cluba, a među sastojcima je i sir Kolan iz poznate sirane Gligora.
Uz sendviče se mogu naručiti i pomfrit te zapečene špecle. Pića nema mnogo, ali su dobila više prostora nego što je uobičajeno za ovakav format. Na karti su dva vina međimurskih vinara iz susjedstva Bogdana i Palfija, jedno crveno dalmatinsko, domaće sode, kava i kombucha, kao i pelinkovac i dva jednostavna koktela.
.jpg)
Što su kušali naši kuhari?
Za početak smo odabrali Pig Deal, sendvič sa svinjskim vratom, dimljenim sirom i bukovačama. Mekana ciabatta dobro je prihvatila bogati klizavi nadjev, a meso je imalo dubok, pun okus koji se lijepo nadovezao na dimljeni sir. Bukovače su dodale još malo mesnatosti i teksture, dok je sve zajedno ostalo ugodno za jesti, bez osjećaja težine.
Nakon toga nismo odoljeli preporuci – najtraženijoj Smazalici, u bogato natopljenoj mekanoj lepinji. Mljeveno meso začinjeno u bliskoistočnom stilu ima dubok, pun okus i ugodnu pikantnost harisse. Emulzija od sezama dodaje kremoznost i orašaste note, dok marinirano povrće unosi svježinu, a feta ugodne snažne pulseve slanosti.
Naravno da smo naručili i pomfrit i špecle. Pomfrit je bio odličan, dobro začinjen i čak je ostao hrskav i kada se malo ohladio. Špecle su nas razveselile hrskavim zapečenim vrhovima i mekanom unutrašnjošću kremastom od bogatog sira.
Uz obrok smo popili odličan međimurski pjenušac, čija se svježina mjehurića hrabro hrvala s tustim, slasnim zalogajima.
.jpg)





