Nuré

Nuré je uzbudljivi novi zagrebački restorančić otvoren prije svega nekoliko dana na adresi Ilica 33, u uskom prolazu između Ilice i Varšavske, rekla bi stara zagrebačka gospoda: „odmah tam' pored gospona Strugara“ (zagrebačke postolarske ikone). Ime restorana sastavljeno je iz slogova nu od „nouveau“, radi velike francuske inspiracije, i ré od „re-start“.

Riječ je o malom, ali jasno koncipiranom projektu koji se pozicionira kao suvremeni uvjetno rečeno fusion korejski restoran, ali na snažnoj francuskoj bazi, s naglaskom na moderni pristup, nepretenciozan servis i autorsku interpretaciju kuhinje, a ne na klasičnu prezentaciju nacionalnih jela.

Iza svega, naime, stoje mladi članovi obitelji koja je već nekoliko godina prisutna na gastro karti Zagreba. Nuré vode kćeri gospođe koja nam je prva predstavila korejsku kuhinju, u restoranu Omma na Martinovci.

Mlađa sestra koja je odrastala u Zagrebu nagovorila je sestru i njezina zaručnika, koji su oboje kuhali u nekima od najvažnijih restorana u Seoulu, da dođu i oni, i da se bace u ovaj ukusni poduhvat.

A Young i njezin zaručnik Hwan Woong vladaju kuhinjom hitro i nasmiješeno jer je priprema očito profesionalna i iskusna, dok Min Young drži frontu smireno i prijateljski.

Prostor je minimalistički, pomalo skandinavski u dojmu te iako mali veoma funkcionalan, s pogledom na kuhinju kroz okno iza bara. Dok ne dođe terasa i još nekoliko stolova, restoran može primiti 12-ak gostiju, što je osim kvalitete, zanimljivosti i potražnje, drugi dio razloga što je otkad je otvoren gotovo nemoguće dobiti rezervaciju.

Što se poslužuje

Jelovnik u Nuréu je kratak, promjenjiv i naslonjen na moderni fusion izričaj i selekciju jela, kombiniran iz nešto korejskih i svjetskih sastavnica. Ne radi se o pregledu korejskih klasičnih jela, nego o selekciji tanjura koji proizlaze iz internacionalne gastronomske logike i francuske baze, oblikovanima modernim tehnikama, osobnim iskustvom kuhara, s korejskim tradicionalnim dodirima. Naglasak je na preciznim okusima, svježini, balansiranoj upotrebi fermentiranih elemenata i naravno lijepom vizualu. U ponudi se nalaze manji tanjuri zamišljeni za dijeljenje, kao i nekoliko konkretnijih jela koja mogu funkcionirati kao glavno/jedinično jelo.

Među predjelima se, primjerice, nalazi jambon crne slavonske svinje s kiselim krastavcima, zatim salata zanimljive kombinacije pilećeg vinaigrette umaka, grejpa, jajeta i parmigiana, pa hummus s brokulom i scamorzom, ili pak brie s mascarponeom, tartufima i pekanima. Nadalje, tu su superpopularni „pariški njoki“ s kestenom, ili među konkretnijim jelima janjetina u harissi s dimljenim pireom od krumpira te patka s povrćem u redukciji crvenog vina. U slatkom segmentu smiješe se čokoladni mousse s narančom ili jedan vrlo posebni kolač od sira.

Ponuda pića zamišljena je kao bliski produžetak kuhinje. Vinska karta nije velika, ali je veća od onih u gradskim restoranima slične magnitude, i iako bi na samom izboru etiketa trebalo malo poraditi, karta je očito ambiciozna za ovakav mali lokal, i veselimo se vidjeti kako će se nastaviti.

Od ostalog tu je minijaturni i dovoljan izbor piva, sokova i vode te dobra kapsulna kava.

Što su kušali naši kuhari

Zamolili smo ekipu Nuréa da nam slože mali degustacijski meni i naravno nisu razočarali. Započeli smo super svježim i ukusnim izborom povrća sa slasnom pijemontskom bagna caudom. Hrskave povrtne divote pjevale su umočene u gustu ukusnu kremu punu umamija.

Sljedeći, tartar, je osim vizualno privlačan, bio krasan spoj očito dobrog mesa i finih začinskih elemenata; fermentirani gochujang dao mu je kompleksnu slatko-kiselu dimenziju, s povremenim naletom ugodne pikantnosti. Poslužen je na hrskavcima od nori, dodane kremoznosti od „džema“ od žumanjka, s julienneom od nashi kruške za dodir svježine.

Zatim „sezonsko voće“, jelo u kojem se na kremi od lješnjaka, lagano zakiseljenoj mirisnim bijelim octom, s tankim rezovima buđole, sezonski izmjenjuje voće u glavnoj ulozi. Danas je to bio slasni zlatni kivi.

Iduće jelo bilo je Wok Hei, u prijevodu dah ili energija woka, s mekom lignjom iz woka na kompleksnoj riži prženoj s pastom od začina, đumbira i maslina, do utješnog toplog rezultata.

Za kraj, odlična desertna varijacija na baskijski cheesecake s matchom spojila je kremastu gustu strukturu i blagu kiselost sira s notama zemljanog zelenog čaja i planski zagorjele površine. Matcha nije bila prejaka, nego prisutna kao precizna aromatska linija koja daje razinu slojevitosti.

Uz obrok, osvježili smo se čašom njihove odlične domaće kombuche, umjereno slatke, blago octeno mirisne i lagano muzirajuće. Dobru kombuchu, iako čini se svi pokušavaju u posljednje vrijeme, nije lako napraviti – Nuré je kao i u svemu drugome „razvalio“ i u tome. :)