Cella XVIII

Postoje restorani u koje dolazite zbog hrane, oni u koje dolazite zbog vina i oni rijetki u kojima nakon nekog vremena više nije sasvim jasno zbog čega ste zapravo ostali toliko dugo. Cella XVIII pripada ovoj posljednjoj kategoriji.

Na Trgu kralja Tomislava, nekoliko koraka od jednog od najprometnijih dijelova Zagreba, iza diskretnog ulaza u podrumski prostor nalazi se novi zagrebački bistro – stari svodovi od opeke, drvo, prigušeno svjetlo, intimne prostorije i boce vina posvuda oko vas. Prostor ima i svoju zagrebačku priču – nekada je ovdje bio atelje Vlahe Bukovca – dok danas iza Celle stoje brat i sestra Lucia i Borna Jergović. Lucia vodi kuhinju, Borna vinsku priču, a upravo taj odnos tanjura i čaše možda najbolje objašnjava cijeli koncept.

Što se poslužuje?

Što se tiče kuhinje, ima tu Mediterana, Italije, poznatih okusa i povremenih povrataka tradiciji, ali interpretiranih iz današnje perspektive. Jelovnik prati mikrosezone i dostupnost namirnica, pa se i ponuda prirodno mijenja tijekom godine. Kreativna morska predjela stoje uz bok klasicima poput vitella tonata, tatarskog, ali i tradicionalnim jelima poput copanjeka i komiške pogače. Za glavno tu je selekcija tjestenina te hrabre varijante poput brizli i junećeg srca. A onda dolazimo do vina. Već jedan pogled po Celli daje naslutiti da boce ovdje nisu dekoracija. Vino je ravnopravan dio identiteta restorana i možda jedan od najboljih razloga zašto bi se ovdje trebalo vratiti više puta. Izbor dovoljno govori o ambiciji vinske karte. Ona može zadovoljiti gosta koji samo želi dobru preporuku uz večeru, ali i onoga koji će se izgubiti među etiketama i pronaći bocu zbog koje će ostati još jedan sat. Ono što nam se posebno sviđa jest što ozbiljnost prema vinu ne donosi i ozbiljnost atmosfere. Ovdje se vino pije, a ne polaže ispit iz njega.

Sličnu mjeru Cella pronalazi i u načinu posluživanja. Opušteno je, sigurno i prije svega nenametljivo. Osoblje je prisutno kada ga trebate, ali bez nepotrebnog prekidanja razgovora i pretvaranja svakog tanjura ili boce u malo predavanje. U ovako intimnom prostoru upravo takvo posluživanje omogućuje da večer ostane vaša.

Što su jeli naši chefovi?

Naša večera dobro je pokazala širinu ovog naizgled jednostavnog, ali vrlo efektnog pristupa. Sva jela mogu se dijeliti. Krenuli smo s crudom od sipe i cevicheom od skuše – dva svježa, morska i živahna početka koja otvaraju apetit i pokazuju ambiciju kuhinje. Sipa, bob, crveni grejp, celer u crudo varijanti neočekivano je nježan, dok je kremasti ceviche od skuše sa smokvom, smokvinim listom te svježim i ukiseljenim krastavcima neobično kremast i slojevit. A onda cacio e pepe. Jedno od onih jela koja na papiru djeluju gotovo prejednostavno, ali upravo zato ne ostavljaju mnogo prostora za skrivanje. Za kraj stiže osso buco s gremolatom, ćimulicama i sušenim borovnicama – bogatiji, dublji i konkretniji završetak koji gotovo automatski traži crno vino i još malo vremena za stolom.

Četiri prilično različita tanjura, ali nijedan ne djeluje kao da je slučajno završio u istom slijedu. I možda nam se upravo to najviše svidjelo. Hrana je jednostavno dobra – promišljena, ukusna i dovoljno neopterećena da vam dopusti da uživate bez analiziranja svakog zalogaja. Što se tiče vina, uz prve tanjure krenuli smo s Pinot Blancom Markusa Molitora iz Mosela, nastavili uz Gigondas Famille Perrin iz južne Rhône, a završili s Viñom Bosconijom Reserva 2015 vinarije López de Heredia iz Rioje.

Mosel, Rhône, Rioja – mali obilazak klasične vinske Europe bez napuštanja Tomislavca.

I možda je mjera riječ koja najbolje opisuje Cellu. Nema teatralnosti ni potrebe da vam restoran svakih nekoliko minuta objašnjava koliko je ozbiljan. Umjesto toga dobivate intiman prostor, dobru kuhinju, vinsku kartu po kojoj želite istraživati i poslugu koja zna kada treba biti prisutna, a kada vas jednostavno pustiti. Sjedite pod starim svodovima, na stolu su prazni tanjuri, otvorila se još jedna boca, razgovor je odavno otišao u nekom drugom smjeru i odjednom shvatite da je prošlo nekoliko sati.

Cella XVIII je jednostavno mjesto u kojem želite ostati. A ponekad je upravo to najbolja definicija dobre večere.